Promjena svijesti i iskorak prema ekološkoj poljoprivredi

Naša današnja znanost i uvjerenja nastala na njoj, stvoreni su u kapitalističkom društvu koje je vođeno profitom. Ta filozofija u posljednjem stoljeću utjecala je na čovjeka u svim dijelovima svog razvoja, pa tako i u poljoprivredi. Tako je i znanje čovjeka u segmentu poljoprivrede usmjereno prema povećanju prinosa, što se danas postiže korištenjem hibridnih biljnih sorti, pesticida te mineralnih gnojiva. Cilj je imati što veće prinose po jedinici površine, kako bi obrt kapitala bio sve veći. Stvorene su velike korporacije koje promiču takav način poljoprivrede, a njih prate razna znanstvena središta. Takav način proizvodnje hrane opravdava se teorijom da na zemlji svaki dan ima sve više ljudi i da za prehranu stanovništva čiji je broj veći od 6 milijardi, je potrebno proizvesti sve više hrane. Osim upotrebe pesticida, mineralnih gnojiva i hibridnih sjemena, poljoprivredna proizvodnja počela se u zadnje vrijeme usmjeravati i u korištenje genetski modificiranih organizama, što enormno utječe na promjenu bioraznolikosti.

Čovječanstvo je nesvjesno zakoračilo, u pokušaju svog opstanka, u začarani krug u kojem nažalost trošimo mnogo više od onoga što stvaramo. Nažalost, u toj našoj modernoj ekonomiji potrošačkog društva troše se resursi tolikom brzinom da uništavamo prirodu, odnosno planet na kojem živimo. Našim takozvanim modernim načinom života u tolikoj mjeri utječemo na prirodu da jednostavno ne dozvoljavamo svojim djelovanjem povratak na održivo stanje.

Današnji fakulteti kreirani su po organizaciji tako da podržavaju konvencionalni način poljoprivrede. Od samog početka studenti se usmjeravaju kao stručnjaci takvog načina proizvodnje hrane. Tek posljednjih godina došlo je do promjene u načinu razmišljanja i počinju se stidljivo pojavljivati nove generacije koje pokazuju da konvencionalna poljoprivreda nije održiva i da njoj mora postojati alternativa.

Konvencionalna poljopriveda gleda na biljku kao sredstvo proizvodnje i stvaranja kapitala. Biljka se postavlja kao instrument i njome se manipulira na kruti način. Nažalost, konvencionalna poljoprivreda ne povezuje informacije koje nam nude pojedinci istraživači, te pokušava zatvoreno zadržati pravac kojim hoda već godinama. Prvi pomak u konvencionalnoj poljoprivredi vidljiv je pojavom integralne poljoprivredne proizvodnje. Taj vid poljoprivredne proizvodnje zahtjeva od poljoprivrednog proizvođača odgovorno ponašanje i veće znanje. Njen osnovni temelj je da poznavanjem kulture, njenih bolesti i štetnika, praćenjem agroklimatskih uvjeta možemo dobiti informaciju kada je potrebno tretirati biljku s pesticidima, ne bi li imali pozitivan efekt tretmana. Samim time smanjuje se potrošnja pesticida, radne snage i energenata, negativni utjecaj na okoliš te količina rezidua u biljci. Integralna poljoprivreda pružila je poljoprivredniku šansu da poveća svoj profit a srećom i da manje trošimo resurse. No, takav oblik poljoprivrede zbog zahtjevnosti većeg znanja i truda nije naširoko prihvaćen od većina poljoprivrednika. Pozitivno je što se integralna poljoprivreda počela pozicionirati u poljoprivrednoj proizvodnji, ali do njene veće implementacije biti će potrebno uložiti još mnogo vremena i truda oko općeg obrazovanja poljoprivredne populacije.

Postavljamo si zadnjih godina pitanja kao: da li uistinu ljudski rod mora ići tim putem? Da li postoji neki drugi način uzgoja bilja, način koji je samoodrživ? Pitanja je mnogo a odgovori stižu polako, na kapaljku, ali njihov dolazak je počeo mijenjati sliku koja nas okružuje. Kako svijest ljudi na zemlji raste, kako je protok informacija među ljudima sve veći, tako otkivene tehnologije otvaraju nove vidike. Unutar ljudske populacije počeli su se pojavljivati pojedinci koji su odbacili moderni način života, pa su se vratili načinu uzgoj hrane prije kemijske revolucije koja je promjenila stari svijet. Ti pojedinci počeli su uzgajati bilje po metodama naših djedova i baka, kada su poljoprivrednici na svojim imanjima imali zatvoren krug kruženja tvari, gdje je sama poljoprivredna proizvodnja bila oskudnija ali uravnotežena. Pobornici konvencionalne poljoprivrede odbacuju takav stari način proizvodnje, jer kažu da je prevelik udio ljudskog rada kao i niski obrt kapitala odnosno zarada. Ti novi ekološki poljoprivrednici odmahuju rukom i uz veliku energiju pokušavaju dokazati da se ekološki može uzgajati. Nažalost među ljudima i poljoprivrednicima vlada mišljenje da je ekološka poljoprivreda oblik gdje se ne koriste nikakve tvari, da se biljku pušta da stekne svoju prirodnu otpornost i da rodi prema njenim prirodnim mogućnostima. No, zaboravlja se da stvaranjem monokulture na nekom polju čovjek stvara neravnotežu i samim time utječe na pojavu bolesti i napada kukaca. Dolazi do stvaranja situacije u kojoj ponovno na neki način čovjek mora intervenirati u pokušaju stvaranja ravnoteže.

Moderna poljoprivredna praksa polako smanjuje plodnost tla, dolazi do zakiseljavanja, onečišćuje se tlo teškim metalima, onečišćuju se podzemne vode, smanjuje se bioraznolikost kroz redukciju populacija raznog bilja i kukaca, a sve na kraju postaje sterilno i neplodno.

Prve promjene koje su se desile u našem kraju su bile življenjem i djelovanjem Rudolfa Steinera, koji je živio krajem devetnaestog i početkom dvadesetog čovjeka. On je govorio o biodinamičkoj poljoprivredi i jednom novom odnosu čovjeka i prirode. Iako još tada poljoprivredni sektor nije doživio kemijsku revoluciju i promjenu u ono što je danas, Steinerove ideje postavile su temelj za pokret koji je danas ozbiljno počeo širiti svoj krug djelovanja.

Ljudski odnos prema okolini i pokušaj da se ponovno povrati balans i kruženje tvari unutar poljoprivrednog gospodarstva, počeo se u zadnje vrijeme nametati sa pojmom permakultura. Taj pojam sve više ulazi na mala vrata kod osvještenih građana i poljoprivednika a nastao je 70-ih godina od strane Bella Mollisona. On u stvari govori o organizaciji u kojoj se svijesno oblikuje održivi ekosustav. Briga o biljci, zemlji i ljudima ovdje postaje pravilo, gdje se teži takvom obliku sustavu koji više stvara nego što se u njega ulaže energije. Današnji poljoprivredni sustavi su neodrživi jer se ulažu ogromni iznosi energije a dobiva se mnogo manje kroz nekvalitetnu hranu i degradaciju postojećeg stanja. Pri tome se uništava ekosustav koji u jednom trenutku više nema snage povratka na staro i negativni učinci postaju vrlo vidljivi.

Skroz na drugoj strani svijeta, u daekom japanu imamo slične pokrete u pojmu permakulture. Koliko čovjek kroz permakulturu može utjecati na okoliš najbolji je primjer japanskog poljoprivrednika, znanstvenika i filozofa Masanobu Fukuoke, koji je na neplodnim padinama svog imanja u južnom Japanu (otok Shikoku) dokazao da se može stvoriti 20 cm humusa u svom nasadu naranči na strmim obroncima. Na svojem imanju, Masanobu je podignuo kvalitetu tla, poboljšao vodozračne odnose, a prinosi su mu bili identičnio kao u konvencionalnoj poljoprivredi. Nekoliko knjiga napisao je osobno i pokazao da je moguće uzgajati hranu na prirodan način. Ništa od moderne konvencionalne poljoprivrede nije se na njegovom imanju koristilo a prinosi koje je postizao bili su identični konvencionalnom pristupu, no kvaliteta hrane bila je nemjerljiva u korist Fukuoke.

Nedavna otkrića koja su objavljena u stručnom časopisu Nature uzdrmala su poljoprivrednu praksu. Doktorica Suzzane Simard dokazala je da su biljke međusobno povezane putem hifa gljiva (mikoriza) svojim korjenovim sustavom i da međusobno izmjenjuju vodu i hranjive tvari. Dokazala je da su cijeli sustavi šuma u biti jedan veliki nerazdvojivi kompleksni sustav. Pošto je ona šumarka iz Kanade, radila je poslove na održavanju velikih podignutih šumskih nasada. Takve nasade u određenim vremenskim intervalima krčilo se od strane neželjenih drvnih kultura. U jednom takvom slučaju nakon krčenja primjetila je sa svojim kolegama da nasad umjesto da napreduje jer ima više sunca, vode i hranjiva za sebe, on počinje propadati. Ta situacija natjerala ju je na proučavanje i došla je do nevjerojatnog otkrića koje je postavilo razumjevanje u prvom redu biljnog sustava a onda i cijelog ekosustava u novu dimenziju. Ona je tretirala izotopom CO2 plina, koji ne postoji u prirodi, dio grane odraslog drveta. Na granu su navukli vreću u koju su pustili plin. Nakon 5 dana taj plin su pronašli u mladim sadnicama drva pored tretiranog drveta. Taj prijenos dogodio se putem korjenovog sustava, gdje je veliko drvo prenjelo plin na susjedna mala drvca putem međusobno povezanih korjenovim sustava sa mikorizom.

Zaključak je da biljke međusobno izmjenjuju informacije i tvari, što nama ukazuje da su one mnogo više od običnih objekata za proizvodnju hrane. Tako je davne 1966. Cleve Backster jedan od najboljih stručnjaka u radu sa detektorom laži uspio dokazati da biljke osjećaju i da odgovaraju na dobivene impulse iz okoline. Njegovo otkriće sredinom prošlog stoljeća protreslo je Ameriku, jer je dokazao da biljke komuniciraju.

Svi ovi događaji ali i mnogi drugi bili su okidači da se ljudska svijest počinje mijenjati. Uz takva otkrića kao i uvjerenost da svojim radom utječemo na degradaciju ekosustava, otvorila se potreba za nekim novim rješenjem.

Napomenuo sam kako je tlo u konvencionalnoj poljoprivredi nažalost doživjelo prekid u kruženju organske tvari, jer se organski materijal više ne dodaje tlu, već se hranjiva nadoknađuju mineralnim gnojivima. Tu se događa zakiseljavanje tla, smanjenje aktivnosti mikroorganizama tla, narušavanje vodozračnih odnosa a sve to vodi do neplodnosti i neproduktivnosti tla. U nekim tlima nalazi se količina svega1/10 mikroorganizama od normalnog stanja zemljišta. Organska poljoprivreda bazira se na kruženju organske tvari, povećanju mikrobiloške aktivnosti tla i uravnoteženju pH i stvaranju balansa za optimalan rast biljaka.

Današnja konvencionalna poljoprivreda napravila je veliko povećanje u prinosima u trenutku kada je kemijska revoluacija omogućila proizvodnju mineralnih gnojiva. U prvim godinama kada su tla bila u vrlo dobrom stanju, dodavanje mineralnih gnojiva enormno je povećalo prionose. Takav pristup se više nije mogao zaustaviti i dobili smo poljoprivredu onakvom kakvu je znamo. No, današnja mineralna gnojiva dodaju u velikoj većini samo NPK elemente, dok čitav niz drugih elemenata nedostaje za normalan rast i razvoj biljaka. Utječemo na degradaciju tla, jer ne unosimo organsku komponenetu a konstantno iznosimo postojeća hranjiva iz tla.

Moramo reći da današnja ekološka poljoprivreda gleda da se preparati koje unosimo u sustav, moraju neškodljivo biorazgraditi. Da ne unosimo umjetno stvorene tvari u proizvodnju, čime uništavamo održivost sustava. Tako je danas razvijeni čitav niz preparata koji se koriste u ekološkoj poljoprivredi, a koji imaju ulogu da pomognu poljoprivrednom proizvođaču u borbi sa svakodnevnim problemima uzgoja.

Preparati ekološke zaštite bilja baziraju se na preventivnom djelovanju, odnosno oni se dodaju biljci prije nego je napadnuta od štetočinja (bolest, kukac) i loših klimatski utjecaja. Cilj je primjenom raznih preparata za ekološku poljoprivredu biljku ojačati biljku do te mjere da je sama sposobna oduprijeti se negativnim utjecajima štetočinja. Kurativno djelovanje u ekološkoj poljoprivredi nema takvo djelovanje kao u konvencionanoj, ali postoji preparati koji zaustavljaju napad.

U ekološkoj poljoprivredi postoji veliki broj modernih proizvoda sa kojima se može pomoći i intervenirati u proizvodnji. Početi ćemo sa gnojivima koja su postala uistinu vrlo kvalitetna. Osim što sadrže makro i mikro elemente, ona su obogaćena raznim huminskim kiselinama te podižu samu kvalitetu tla, stabiliziraju pH i stvaraju dobre vodozračen odnose. Osim gnojiva tu je segment mikroorganizama. Biljkama se počinju dodavati mikroorganizmi kao fiksatori dušila, fosforne i celulozne bakterije, Trichoderma gljivice i mnogi drugi mikroorganizmi koji stvaraju mikorize i korjenu biljke omogućavaju bolje usvajanje vode i hranjivih tvari, kao i zaštitu u tlu. Prepoznavanjem određenih sojeva gljivica i bakterija, omogućilo se da biljke budu zaštićene u tlu od raznih bolesti, jer „korisni“ mikroorganizam ne dopušta „štetnom“ mikroorganizmu naseljavanje i njegovo djelovanje. Zanimljivo je da mikroorganizmi djeluju bolje u zaštiti od fungicida, a štite biljku duži period i ne postoji karenca.

Otkrivena su mnoga biljna hranjiva, koja se primjenjuju folijarno (preko lista) pa tako razni ekstrakti iz biljaka ili morskih algi čine vrlo bogate otopine aminokiselina, hormona, vitamina, makro i mikro elemenata. Takvi proizvodi su pravi biostimulatori, koji poput infuzije biljci daju brzo usvajanje korinih tvari koje se koriste u izgradnji stanica i tkiva. Modernim tehnologijama danas se stijene mrve u fini prah, te se stvaraju takovi proizvodi koji biljci daje neophodne minerale za rast i razvoj. Razni spojevi na bazi silikata i kalcija danas čine stanične stijenke čvršćima a samim time i otpornijima na napade bolesti. Veličina tih čestica toliko je mala, da ih biljka usvaja preko puči i odmah ugrađuje u svoje tkivo.

Postoje i djelotvorni insekticidi koji se koriste u situacijama kada je došlo do naglog povećanja populacije nekog insekta koji čini štetu na kulturi. Neem drvo ili dalmatinski buhač je čisti primjer da u prirodi postoje insekticidni spojevi vrlo dobrog djelovanja a koji su biorazgradivi. Kao prirodni insekticidi koriste se i nematode, što su maleni crvići koji prirodno žive u tlu i napadaju razne kukce. Otkriveni su rodovi koji napadaju određene insekte te se i na taj način može držati populacija štetnika pod kontrolom putem korištenj prirodnih neprijatelja. Osim nematoda koriste se razne osice nasrtljivice i mnogi drugi, gdje se putem predatora i plijena drži kontrola u sustavu.

Osim proizvoda za tretiranje bilja, razvijeni su i razni pomoći proizvodi za lakše praćenje napada i stanja u nasadu kao ljepljive ploče i atraktanti. Svi takvi interesantni proizvodi su postali dostupni. Njihova upotreba vremenom će postati sve veća, što je dobro jer će samim time i ekološka poljoprivreda doživjeti svoj kvalitetniji razvoj.

Ljudski rod zakoračio je u jednu novu epohu poljoprivrednog razvoja, koji će biti uistinu zanimljivo pratiti, jer on će pokazati da se može živjeti u skladu i ravnoteži i k tome proizvoditi zdrava hrana u dovoljnim količinama.

Ekološka poljoprivreda u posljednje vrijeme postala je vrlo popularna. Ljudska svijest porasla je posljednjih godina i sve više ljudi želi ponovno jesti zdravu hranu, osjetiti pravi okus hrane kao i ubrati plodove svoga rada. Na nama je da budemo generacija koja će ponovno vratiti sustav u održivo stanje na korist svih nas građana a posebno mladih generacija. Ekološki se može proizvoditi, a na nama je da budemo ustrajni.

Galerija